Šta je postrojenje za hvatanje ugljenika?
Postrojenje za hvatanje ugljenika je objekat koji se obično gradi kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova hvatanjem ugljen-dioksida (CO₂) iz industrijskih procesa, proizvodnje energije ili direktno iz zraka. Takva postrojenja koriste napredne tehnologije za izolaciju CO₂ prije nego što se ispusti u atmosferu, smanjujući njegov doprinos globalnom zagrijavanju. Uhvaćeni CO₂ može se skladištiti pod zemljom ili ponovno iskoristiti u različite industrijske svrhe, poput proizvodnje sintetičkih goriva ili građevinskih materijala. Postrojenja za hvatanje ugljenika su među ključnim alatima u borbi protiv klimatskih promjena i postizanju neto nultih emisija, uravnotežujući količinu oslobođenog ugljenika s onim koji se uklanja iz atmosfere.
Općenito, rad ovakvih postrojenja odvija se u tri koraka: hvatanje, transport i skladištenje. U fazi hvatanja, CO₂ se odvaja od drugih plinova koji nastaju u različitim industrijskim procesima. To se može obaviti na više načina: prije sagorijevanja, poslije sagorijevanja ili sagorijevanjem s kisikom. Uhvaćeni CO₂ se zatim komprimira i transportira do skladišta pomoću cjevovoda, brodova ili drugih sredstava. Geološke strukture, uključujući iscrpljena naftna i plinska polja, uobičajena su mjesta za skladištenje. Polygonmach nudi inovativna rješenja za hvatanje ugljen-dioksida i teži ka zelenijoj budućnosti.
Koliko košta izgradnja postrojenja za hvatanje ugljenika?
Troškovi izgradnje postrojenja za hvatanje ugljenika značajno variraju ovisno o veličini, tehnologiji i namjeni. Procjenjuje se da prosječni troškovi za izgradnju velikog postrojenja iznose između 500 miliona i više od milijardu američkih dolara. Pored toga, složenost samog procesa hvatanja, udaljenost do skladišnih lokacija i regionalni ekonomski uslovi također utiču na ukupne investicije. Iako se početni troškovi mogu činiti visokima, dugoročne prednosti, uključujući smanjenje emisija ugljen-dioksida i usklađivanje s ekološkim propisima, mogu nadoknaditi te troškove.
Operativni troškovi su još jedan ključni faktor. Rad postrojenja za hvatanje ugljenika zahtijeva značajnu potrošnju energije, što može iznositi do 30% ukupnog kapaciteta postrojenja. Međutim, tehnološki napredak i državne subvencije pružaju sve veće mogućnosti za smanjenje troškova i prevazilaženje ovih izazova. Polygonmach je svjestan finansijskih prepreka s kojima se ovakvi projekti suočavaju i nastoji ponuditi efikasna rješenja prilagođena specifičnim potrebama klijenata.
Najveće postrojenje za hvatanje ugljenika na svijetu
Najveće postrojenje za hvatanje ugljenika na svijetu, nazvano "Orca", nalazi se na Islandu i njime upravljaju kompanije Climeworks i Carbfix. Ovo ogromno postrojenje, koje je počelo s radom 2021. godine, ima kapacitet hvatanja 4.000 tona CO₂ godišnje. Orca koristi tehnologiju direktnog hvatanja zraka (Direct Air Capture, DAC) kako bi izdvojila CO₂ iz zraka, zatim ga miješa s vodom i ubrizgava u bazaltne stijene. S vremenom ugljen-dioksid reaguje sa stijenama, formirajući čvrste minerale koji trajno zarobljavaju CO₂. Ovo postrojenje predstavlja važnu prekretnicu u globalnim naporima za borbu protiv klimatskih promjena.
Uz kontinuirani razvoj tehnologije, širom svijeta se razvijaju i druga velika postrojenja za hvatanje ugljenika. Ona uključuju postrojenja u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Norveškoj, koja ciljaju na hvatanje emisija iz industrija povezanih s proizvodnjom energije, cementa i čelika. Polygonmach podržava razvoj i rast ovakvih projekata, doprinoseći prelasku svjetske ekonomije na nisko-ugljičnu budućnost.
Hvatanje, korištenje i skladištenje ugljenika (CCUS)
Hvatanje, korištenje i skladištenje ugljenika (Carbon Capture, Utilization, and Storage, CCUS) je integrirani pristup upravljanju emisijama CO₂. Ova tehnologija ne samo da hvata ugljenik već ga pretvara u korisne proizvode, čineći štetan plin vrijednim resursom. Na primjer, uhvaćeni CO₂ može se koristiti za povećanje proizvodnje nafte, u proizvodnji gaziranih pića ili u izradi građevinskih materijala poput betona. CCUS predstavlja model kružne ekonomije u kojem se emisije ponovno koriste, čime se minimizira ekološki otisak.
CCUS se smatra ključnom tehnologijom za postizanje neto nulte emisije do 2050. godine. Kombinacija skladištenja i korištenja pruža fleksibilnost u primjeni ove tehnologije u raznim industrijama i geografskim područjima. Polygonmach istražuje inovativne načine integracije CCUS tehnologija u projekte, osiguravajući klijentima održiva i ekonomski isplativa rješenja.
Direktno hvatanje zraka (DAC)
Direktno hvatanje zraka (Direct Air Capture, DAC) je relativno nova tehnologija koja hvata CO₂ direktno iz atmosfere, pružajući rješenje za postojeće emisije. Za razliku od tradicionalnih metoda hvatanja ugljenika, koje se fokusiraju na specifične industrijske izvore, DAC sistemi mogu se primijeniti bilo gdje, što ih čini izuzetno svestranim. Uhvaćeni CO₂ može se skladištiti pod zemljom ili koristiti u raznim aplikacijama, poput proizvodnje sintetičkih goriva ili obogaćivanja staklenika u poljoprivredi. DAC je posebno vrijedan za kompenzaciju emisija iz sektora koji je teško dekarbonizirati, poput avijacije i brodarstva.
Danas, uprkos svom potencijalu, DAC ostaje jedna od najskupljih metoda hvatanja ugljenika, s troškovima između 100 i 600 dolara po toni uhvaćenog CO₂. Ipak, istraživanja i razvoj uz korištenje naprednih materijala i procesa teže smanjenju ovih troškova. U Polygonmach-u cijenimo transformativnu moć ove tehnologije i integriramo je u naša rješenja kako bismo otvorili put ka održivoj budućnosti.